Mirko Šević (63), samouki slikar i vajar iz Prijedora art-performansom i izlaganjem crteža u poznatoj njujorškoj galeriji Artifakt na Menhetnu ostvario je jedan od svojih najvećih umjetničkih ciljeva.

Šević za SrpskaCafe navodi da je u Njujorku, koji je još uvijek centar svjetskih umjetničkih zbivanja, postigao ono što je želio na afirmativnom planu svoje umjetnosti i da sada kreće dalje.

To znači da će se prepustiti komercijalnom aspektu umjetnosti u kome bi menadžeri trebalo da na obostrano zadovoljstvo iskoriste ono što Šević zna, “jer se od nečega mora živjeti”.

– Pojavio se menadžer iz kineskog Šangaja koji djeluje u brojnim zemljama i pod svojim patronatom ima 30 slikara. Biću među 10 slikara koje će predstavljati na sajmovima umjetnosti, koji u pogledu prodaje i masovnosti sve više preuzimaju primat od klasičnih galerija – ističe Šević.

On otkriva da su performans pod nazivom “Stillness” (mir, muk, tišina) i izložba u uglednoj i eminentnoj njujorškoj galeriji Artifakt trajali oko dva i po sata, a posjetilaca je bilo oko 80.

– Bio sam u luđačkoj košulji, nosio naočari za slijepce i uši su mi bile začepljene. Mogao sam komunicirati samo putem instinkta i nikako više. Utisci publike su bili dobri i pozitivni, naročito galeriste, a stekao sam prilično prijatelja slikara, posebno kolega iz udruženja “The Society for Art of Imagination” – naglašava Šević.

On dodaje da ga njujorški nastup podstiče da nastavi stvarati i bude produktivniji.

– Ne odustajem od teorije da je umjetnost to što jeste i u Londonu, Prijedoru, Šangaju, ili svugdje i ovdje. Ono što nije umjetnost, to nije to ni u Prijedoru, ni u Londonu, ni Šangaju.

Zapravo, Njujork u čijem Menhetnu ima oko 800 galerija, sve prihvata, ali ima standarde. Tržište je oštro, grubo i traži samo najbolje. Ipak, i naši umjetnici imaju šansu u Nujorku i ostalim destinacijama, samo se treba upustiti, imati hrabrosti, zaboraviti na sujetu… – kaže Šević.

On poručuje da se sa umjetnošću ne može trgovati, iako se to može raditi sa slikama.

Podsjećamo, Mirko Šević je na prestižnom 8. međunarodnom Bijenalu savremene umetnosti u italijanskoj Firenci, u konkurenciji najvećih svjetskih umetnika, osvojio petu nagradu Lorenci Il Manjifiko za djela na papiru, a gdje su nagrade dobijale takve umjetničke veličine kao Marina Abramović, Gilbert i Džordž, Ričard Anuskijevič, Dejvid Hokni i Džef Kuns, čija dela vrijede milione dolara.

Šević nikada u svom životu nije prodao ni crtež, što, kako kaže, ne znači da neće, nakon što su njegova djela valorizovana u Njujorku. A poklanjao jeste…

Prema mišljenju uglednih likovnih kritičara, Mirko u tijelu i duši čovjeka nalazi najljepše eksterijere.

Institut umjetnosti iz izraelske Haife ga je prije nekoliko godina uvrstio u enciklopediju najznačajnijih slikara od paleolita do kraja 20. vijeka – pravac novi nadrealizam, među kojima su da Vinči, Pikaso, Dali, hrvatska Hlebinska škola naive, Marina Abramović, naša najveća performans umjetnica.

On se bavi i multimedijalnom i konceptualnom umjetnošću i uličnim performansima.

Rođen je u Kladuši, a diplomirao na Višoj upravnoj školi u Zagrebu. Od 2007. je član “The Society for Art of Imagination” sa sjedištem u Londonu, Njujorku i Tokiju, kao i udruženja likovnih umetnika iz Prijedora. Kao dječak za likovno stvaralaštvo je bio nagrađen boravkom u ateljeu Ivana Generalića u Hlebinama i majstorskoj radionici Krste Hegedušića u Zagrebu.

Opljačkali ga pa dobio ideju za performans

Mirko Šević otkriva da su mu na putu u Njujork u jednoj autobuskoj kompaniji pokrali lične stvari, pa je proveo jednu noć sa beskućnicima na “Tajms skveru”.

– Odatle mi je došla ideja da naredne godine na istom mjestu napravim performans i pred kamerama provedem šest dana i noći sa beskućnicima, što bi simbolizovalo šest dana koji su bili potrebni Bogu da napravi čovjeka – najavljuje Šević.

Srpskacafe.com